15 februar
Mirjana Preljević, stručnjakinja s velikim iskustvom u strateškom pozicioniranju u područjima poduzetništva i poslovne inteligencije za PD govori o suočavanju s izazovima energetske transformacije, razlikama unutar Europe, liderstvu…
Mirjana Preljević svjetski je priznata stručnjakinja s više od 25 godina iskustva u strateškom pozicioniranju u području poduzetništva i poslovne inteligencije.
Njezina knjiga “Positioning Strategy as the Key to Success” prevedena je na sedam jezika, a autorica je brojnih stručnih tekstova i analiza na temu strateškog pozicioniranja država, gradova i organizacija, energetske učinkovitosti, održivog razvoja, start-up kompanija…
Živi na relaciji Beograd – Pariz, a za Poslovni dnevnik govorila je o izazovima s kojima se svjetska društva susreću u novim geopolitičkim okolnostima, energetskoj transformaciji, budućnosti liderstva, razlikama unutar Europe te svojom inspiracijom učenjem Nikole Tesle.
Kako komentirate događanja na svjetskoj razini iz svoje pozicije stručnjakinje za strateško pozicioniranje? Gdje vidite Europu, Kinu, SAD i Rusiju u idućem razdoblju? Možemo li uopće više pretpostaviti strateška kretanja?
Znate, dobro se sjećam riječi Jamesa Cantona koji je rekao: Kameno doba nije se okončalo uslijed nedostatka kamena, a naftno doba okončat će se mnogo prije nego što svijet ostane bez nafte!”.
Naime, svima nam je jasno da je energija glavni pokretač razvoja, jer povijest civilizacije jest i ostat će uvijek povijest transformacije energije. Svaka napredna ekonomija zahtijevala je pristup modernim izvorima energije kako bi osigurala svoj razvoj i prosperitet. A danas mi živimo ozbiljan paradoks, a to je da se zapadne ekonomije svjesno odriču do jučer definiranih strateških odluka na polju energetike, uz istovremeno naglo okretanje ponovnoj aktivaciji uporabe ugljena, i uza sve to, ponovnom izvoru energije – korištenju vodika.
Vidjeli smo da su se lideri zemalja Europske unije dogovorili na Summitu u ožujku da zajednički kupuju plin, tečni prirodni plin (LNG) i vodik uoči naredne zime. Toliko o tome što se trenutačno događa u Bruxellesu koji je nekako izgubio kompas, naizgled naglo, a zapravo je samo isplivala ponovno ratna matrica koja je sve ostale strategije dovela u mat-poziciju.
SAD, kao i uvijek, prate vlastite ekonomske interese, Kina zna koliko joj energija kritična i ulaže dosta u postavljanje novih tehnologija na svom teritoriju, dok Rusija isplivava tako što ovaj nagli udar na postojeće energetske tokove izvoza nafte i gasa prebacuje na nova tržišta ili postojeća s novim korisnicima, i to uz još više cijene.
Strateška usmerenja svakako i uvijek treba postavljati, bilo da ste veliki ili mali u teritorijalnom smislu, jer se manje države zbog svoje fleksibilnosti i manje upotrebe energenata mogu puno brže i optimalnije postaviti u odnosu na svoje gospodarstvo, industriju i stanovništvo.
Zato je ravnoteža različitih energetskih tokova proizvodnje i dopreme energenata uvijek najbolja strategija za male. OIE i Energetska efikasnost danas ovdje imaju ozbiljan zadatak i ispit. Ono što meni kao strategu smeta jest što u regiji Jugoistočne Europe skoro svi strateški dokumenti na polju energetike ne prelaze deset godina.
Nema kontinuiteta, već se drži i dalje taj pravac ovisnosti o drugima. To se treba i može drugačije postaviti. Jedna niša u svemu tome i odličan primjer upravo je novopostavljeni projekat SINCRO.GRID. Znači, može se, potencijala ima, samo treba znati i željeti.
Tema energetske transformacije postala je jednom od glavnih tema. Kao stručnjakinja i profesionalna lobistica ovom ste se temom bavili i puno prije nego je ona postala mainstream…
Da, u pravu ste. Činjenica da sam bila izabrana u grupu stručnjaka G7-grupe za prijedlog izrade Strategije održivog razvoja zemalja članica 2015. godine u Berlinu, a zatim i direktan sudionik na dvodnevnoj radionici IEA – International Energy Agency u Parizu kada je Energetska učinkovitost postavljena kao ravnopravni unit – jedinica u IEA uz naftu, ugljen i plin.
Bio je to značajan dan za sve nas koji se strateški i opreativno bavimo energetikom, jer od tog trenutka EE postaje značajan i zvaničan čimbenik energetske transformacije. S druge strane, cilj EU, smanjenje emisije stakleničkih plinova, ima ozbiljne implikacije na europski energetski sustav. Oko dvije trećine energije EU trebalo bi nastajati iz obnovljivih izvora.
Europski energetski sustav još uvijek nije osmišljen tako da bi se mogao suočiti s takvim izazovima, pa on tako do 2050. mora biti transformiran. Događaji koje upravo imamo na tržištu energenata nastalih kao posljedica rata u Ukrajini doveli su u pitanje mnogo toga.
Donose se ad-hoc odluke i vraćamo se nekim starim i zaboravljenim prijedlozima i projektima proizvodnje ili snabdijevanja energentima. U međuvremenu, neki baš profitiraju na tome.
Znači, dok traje ovo prekomponiranje strateških paketa odluka, ja i dalje sagledavam da su rješenja zasnovana na inovacijama u OIE, grid i mjere EE najperspektivnije, jer dugoročno gledano one svakako dobijaju. Inače, ovo je prvi put da je Komisija analizirala energetske trendove za tako dugoročan period, što također govori dosta.
Mislite li da smo zaista spremni za energetsku transformaciju? Kao društvo, ali i naša gospodarstva?
Moramo biti spremni, ovo više nije stvar samo promišljanja, već ozbiljnog djelovanja. Znate, kada se samo sjetim koliko se desetljećima vrtjela priča oko Terminala LNG u Omišlju, a sada imate da su do 2024. godine kompletni kapaciteti terminala zakupljeni, a do 2035. oko polovine kapaciteta.
Znači radilo se i radi se na energetskoj transformaciji. To se vidi iz bezbroj primjera. Ono gdje dolazi do tzv. strateškog proklizavanja s novim izvorima energije, odnosno novom upotrebom poznatih, jesu ekonomske analize u odgovoru na pitanje, a koliko će nas sve to koštati?
Tu je slaba karika današnje energetske transformacije. Zato se zalažem više od 20 godina na ovom području isključivo za integralni pristup rješavanja tog pitanja (a i svih drugih na strateškim razinama), jer vidimo dosta lutanja i slijepih ulica.
Vaš rad uvelike je inspiriran djelom i likom Nikole Tesle. Možete li nam reći malo više o tome?
Više od dva desetljeća spremala sam se iznijeti Algoritam T.E.S.L.A., a one sada pred nama. To je nova matrica integriranog razvoja društva zasnovana na sinergiji pet polja, odnosno slova akronima: Technology, Education, Science, Love, Activism. Znate, danas živimo nekoliko paralelnih stvarnosti, ako tako mogu reći.
U isto vrijeme dok službena politika propisuje svoje strategije i zakone, mi istovremeno imamo nevjerovatan rast i primjere tzv. 1.400 gradova u tranziciji i 4.800 dopunskih valuta, i to od Velike Britanije, Francuske, Švicarske, Finske, do Indije i SAD-a. Inovativni modeli postoje, i ne samo da postoje već daju i održive rezultate.
Podijelit ću s vama još jedan značajan podatak. Sedam od 10 profila koji su danas na Forbsovoj listi najtraženijih poslova prije samo deset godina nije postojalo. Znači potrebna je ozbiljna reforma obrazovanja, i to posebno formalnog obrazovanja. Takvo kakvo je danas dovelo je do toga da neformalno obrazovanje sada dijeli isto udio s formalnim u procesu edukacije mlade osobe kako bi se osposobila za poslovanje i život.
S druge strane, slijepa ulica u koju smo došli izbacivanjem Etra kao petog elementa i najvažnijeg integrativnog faktora, baš kao i etarske fizike nam se sada vraća kao bumerang. Ta 1920. godina i predavanje Alberta Einsteina u nizozemskom gradu Leidenu u kojem svojim autoritetom posvjedočio da Eter ne postoji, te ga odvojio u dimenzijama prostor-vrijeme opasno nas je dovelo ovdje gdje smo danas.
Ponovo oslobađenje Etera, novi razvoj eterske fizike i sve ostalo što se na bazi petog elementa može izgraditi danas je moj prioritet, i ne samo moj nego i sve većeg broja teslijanaca širom svijeta – odnosno osoba koje dijele vrijednosti i znanja koja je uspostavio i definirao Nikola Tesla.
O tome sam govorila i na Harvardu premijerno 2015. godine, a zatim i u Zagrebu, i vide se učinci, sve više i više, koliko nas ima i što možemo. Moja sva znanja i iskustva kao pionira na svjetskoj razini u domeni Strateškog pozicioniranja danas komponiram kroz Quantum management-a u formi Algoritma T.E.S.L.A. koji je po mom mišljenju neophodan za današnje menadžere i sve one koji se namjeravaju baviti upravljanjem organizacije danas.
Povezujete li u svojim predavanjima digitalnu transformaciju s ovom energetskom?
Da, konstantno. Integralno promatranje stvari je, kao što rekoh, za mene jedini ispravan put strateškog delovanja, i to jer ono dozvoljava sagledavanje iz više perspektiva svih procesa koji nam se u određenom trenutku prelamaju na putu planiranja.
Upravo je kombiniranje digitalne s energetskom tarnsformacijom danas naša komparativna prednost kao regije, iznjedrena na relaciji mudrost – mladost. I ako budemo svi dovoljno mudri da ovu domenu pojačamo i osnažimo, dobit ćemo puno pažnje i podrške svih vodećih ekonomija svijeta, jer ovo jest i bit će polje rada potrebno svima koji žele harmonizirati svoj rast kao države i društva.
Imamo li na području Balkana ili jugoistočne Europe uopće infrastrukturu za takve promjene?
Odlično pitanje. Ovaj trenutni raskorak između strateških ciljeva i taktičkih koraka može nas sada skupo koštati. Najveći izazov trenutno u sferi energetike jest balansiranje s energetskim lobijima. Procese koje živimo treba prvo razumjeti, pa zatim i delovati. Na tom putu dijagnostika je od najveće važnosti.
Ako znamo gdje smo trenutno i gdje želimo ići, olakšan nam je uveliko i put ka tom cilju. Zato sada ovaj ozbiljan period trans-formacije treba čim prije iskoristiti i pozvati sve inovatore, akademske strukture i stručna lica da se udruže u formuliranju novih rješenja na području infrastrukture, ali gledajući na nju kao važan i integrativan element sveukupnog privrednog, industrijskog i potrošačkog sustava, a ne kao zasebnu cjelinu.
Koji je po vama glavni put transformacije? Koliku i kakvu ulogu imaju politika i struka, a koju i kakvu poduzetnici i građani?
Politika treba definirati okvir i pružiti potpunu podršku, struka joj treba omogućiti realne, točne i upotrebljive podatke u odgovoru na pitanje kako, poduzetnici s njima trebaju komunicirati s kakvim se izazovima i preprekama suočavaju na ovom putu transformacije, a treba ispoštovati i zahtjeva građana za sigurnim i zdravim životom. Zato je zlatno pravilo svake strategije 3K-pravilo: komunikacija, koordinacija i kooperacija.
Ima li u svijetu više pravih lidera? Naime, vi ste i porednica švicarske fondacije Stars čija je uloga upravo obrazovanje i odgoj novih lidera svijeta.
Nema više toliko državnika vizionara koji su sposobni tu viziju podijeliti s narodom i da je onda svi zajedno iznesu. A ko je lider danas? Osoba koja nosi karakteristike inspiracije vlastitom ličnošću, vizije i sposobnosti realizacije iste, znanja i kompetencija.
Lideri su osobe koje osobnim primjerom inspiriraju druge jer znaju kako, i to prepoznavanje kod mladih danas potiče razvoj novih područja razvoja o kojima do samo desetak godina ranije nismo ni razmišljali.
Hoćemo li ikada više gledati lidere u formi u kojoj su donedavno postojali? Mladi ljudi sa sobom ipak nose neke nove stvari, energije i želje…
Nećemo, to je već očigledno. Mlade koji nose najveću energiju potencijala razvoja društva danas treba puno više probuditi novim načinima komunikacije, i naravno, uza svo poštovanje društvenih mreža, mnogo više razvijati sebe u vokabularu i primjenjenom znanju.
Budu li to željeli, sigurna sam da će i naći učitelje na tom putu. U to je ime i moj projekt ekonomskog povezivanja regije i svijeta T²: TESLA SQUARE uz slogan: Mjesto gdje mladost ima riječ.
Živite na relaciji Beograd – Pariz, poslujete na četiri kontinenta. Koje su glavne razlike između jugoistočne i zapadne Europe kada govorimo o kulturi života i poslovanja?
Vjerujem da neću pogriješiti nabrojim li sljedeće odrednice: uređenost, definiranost, točnost, razumijevanje suštine i razlike riječi biznis od riječi poslovanje, poznavanje mjesta moći i donositelja odluke u zapadnoj Europi u odnosu na, s druge strane, politički determinirane i definirane odluke tzv. biznisa, te poslovne krilatice, kao što su nema problema, lako ćemo i slično.
Pitanja kao što su divlji deponiji, ulazi u zgrade koji vape za renoviranjem, parkovi i okoliš na zapadu stvar je osobne kulture i ponašanja pojedinca, a zajednica treba pružiti okvir, kako zakonski tako i financijski, kojim se te problematike rješavaju. No, jako je vidljiv također i porast kreativnog stvaralaštva na području jugoistoka i pojačana inventivnost.
S obzirom na sve što radite i na velik broj ljudi s kojima razgovarate i koje susrećete, kako vidite svijet u idućih deset godina, a s obzirom na sve transformacije kroz koje smo već počeli prolaziti?
Bit će onakav kakav mi budemo željeli, to je jasno. Stava sam da je sve u životu stvar mjere i namjere. Imate li jasnu namjeru, pronaći ćete i mjeru kojom je želite sprovesti u realnost. Tako je u biznisu, tako je i u životu.
Redovno u nastupima, predavanjima i kolumnama pozivam ljude na aktivizam, na jasniju definiranost ciljeva i vrijednosti svog života, baš kao i na spoznaju samih sebe. To sagledavanje odnosa mikro – makro izuzetno je važno za svaku osobu kako bi utvrdila svoju poziciju. Tek spoznajući samog sebe, čovjek može ispravno donositi odluke i pravi izbore. Tada zna i što hoće i što neće.
Time jasno pravi smjernice svog puta i iznad svega, snosi odgovornost za te izbore i odluke. Zdrav pojedinac time kreira zdravu zajednicu, svijest o važnosti svih nas je jako važna, jer svatko ima neku vrijednost i kvalitete koje ugrađuje u sveopći kvalitet života društva. U to ime, osluškujte sebe, svoje okruženje i prirodu.
U tom trojstvu su svi odgovori. Što se tiče svijeta, multipolarnost je njegova nova faza, koja se već ozbiljno nazire na horizontu, i koja svakako vodi ka balansu snaga i potencijala koji su nam neophodni za dalji razvoj čovječanstva.
Autor: Ivana Belić
Izvor: poslovni.hr
